Intervjui

Stalno mi se vrti po glavi jedna teška (većina ih je teških) pjesma Ede Maajke. Ovih dana kad se ubrzano slažu i objavljuju kojekakvi popisi – najčešće dužnika, sjetim se kak

Kažu nam podaci našeg premilog HZZ-a da nam je ova godina po broju zaposlenih u turizmu... Kažu... U padu u odnosu na prošlu godinu, ili ti za isto razdoblje prošle godine. Koja je veza između statistike i stvarnosti?

Rezultati istraživanja, provedenih u Europi, Japanu, Koreji i SAD pokazali su da je najstarija tvrtka na svijetu hotel u koji je u obiteljskom vlasništvu neprekidno od 705. godine. Znači, više od 1300. godina.

„Meke vještine“ su sve ono što vas (u velikoj većini slučajeva) ne uče tijekom formalnog školovanja, a što poslodavci traže!

Koliko puta ste si tijekom godine rekli nakon što ste ne znate ni sami po koji put ostali prekovremeno na poslu: Jedva čekam godišnji odmor, neću mrdnuti ni malim prstom, samo ću se izležavati i ne raditi baš ništa. I sad su godišnji odmori tu pred nama, a ve

Stephen Covey preminuo je 16. sprpnja 2012. godine od posljedica nesreće koja se zbila prije par mjeseci. Covey je spadao u top 50 svjetskih menadžera, konzultanata i pisaca.

Rastuće gospodarstvo, prikriva koji problemi muče poduzeće, a kad se pojavi kriza, nefunkcionalna organizacija teže će se nositi s izazovima.

U današnjem tekstu dotaknuti ću se fenomena kojeg je velika većina nas doživjela i iskusila, ali bez obzira na svjesnost što nam se on desio još uvijek se znamo zapetljati u njega. Radi se o paralizi djelovanja zbog prevelikog analiziranja.

Vaša tvrtka posluje. Navikli ste se već na trčanje po uredima za upravu i pravo suđe (i krivo). Tete po šalterima vas već znaju. Naučili ste da čokolada i lijepa riječ nekad ubrzavaju stvar. No, polako počinjete shvaćati što u stvari čini vaš posao.

Koliko puta razgovarajući s managerima ili njihovim podređenima čujem kako govore o delegiranju zadataka i davanju povratne informacije i kako te pojmove koriste potpuno nesvjesni njihovog pravog značenja, a samim time i potpuno neefikasno!

Završavajući jedan ciklus coaching edukacije, pa i raspravljajući s kolegama coachevima na sastancima struke, jedna mi se tema posljednjih tjedana provlači kao centralna misao: za coaching treba, između ostalog, dobra doza hrabrosti.

Nakon što smo svjedočili revolucijama koje su organizirane preko Twittera (najpoznatijeg mikroblogging servisa na svijetu) i nakon što smo uvidjeli da pojedinci kao Julian Assange mogu napraviti kvalitetne promjene u društvu, počeli smo konačno i na internetu uočavati tzv. „opinionmakere“ tj.

Prije deset godina kada sam zajedno sa suprugom osnovala neformalnu medijsku grupaciju Business Media Group, uloživši u pokretanje vlastitog biznisa nešto malo ušteđevine, cilj nam je bio preživjeti prvu poslovnu godinu, u najboljem slučaju završiti na nuli i nikome ništa ne ostati dužni.

S obzirom na iskustvo rada  u ljudskim potencijalima, često dobijem upite o tome kako najbolje napisati životopis, kako se svidjeti na razgovoru i kako odgovarati na uobičajena, često trik pitanja ispitivača.

U današnjem tekstu, iz područja produktivnosti i motivacije, malo ću zakoračiti na teren gdje nisam baš “doma”, ali znam dovoljno toliko da mogu napraviti nekoliko odličnih metafora koje nas mogu pokrenuti i izazvati “aha” momente.

‘75% of the top executives that come to me for coaching rate themselves in the category of the top 25% of best leaders’. (Professor Manfred Kets de Vries, INSEAD)