Branko Pavlović: Budućnost se događa sada, Z-generacija je tu – na vratima

„Izvor naše snage nisu fizičke sposobnosti. Ona proizlazi iz neslomljive volje.“ – R. McKee

Svuda oko nas, ali i u nama, doživljavamo kompleksnost i raznolikost. Promjene, umiranje i obnavljanje; red i kaos; rast i propadanje iz kojeg se rađa novi život. Svuda oko nas i u nama uočavamo nove obrasce koji se smjenjuju, sve dublje razine kompleksnosti i različitosti.

Zašto se odupiremo viziji budućnosti? Zašto zatvaramo oči pred njezinom ljepotom i ne istražujemo njezine poruke? Zašto se ne otvaramo onome što dolazi?
(„Kaos i kompleksnost – čemu nas znanost može podučiti“, M. J. Wheatley)

„Život je staza koju stvaramo koračanjem i vidimo je tek kada se osvrnemo. Ispred nas je uvijek bilo, i uvijek će biti, neistraženo, nesigurno i neizvjesno.“
– A. D. Machode

Otvorimo se učenju, jer ono jedino otvara vrata razumijevanju i upravljanju odnosima – jedini način da razumijemo generaciju Z i sve one koje dolaze. Nove kompetencije, prihvaćanje nesigurnosti i neizvjesnosti kao stalnih pratitelja života, najbolji su pristup učenju i međuljudskim odnosima.

Mi smo njihova prošlost – oni su naša budućnost.
To više nisu samo tinejdžeri na TikToku. Oni su nova radna snaga, novi poduzetnici, kreativci, buntovnici.

Prijateljstvo, veze, seks, posao, politika, brak, zdravlje, novac...
Svijet kakvim ga mi vidimo jedno je – a kako ga vidi generacija Z, sasvim drugo. Stoga, posvetimo im pažnju. Mnogi govore da su razmaženi, lijeni i bahati. A oni samo traže – fer odnos, u životu i u poslu.

Pokušajmo ih razumjeti. Uđimo u njihove cipele.

Generacija Z – rođeni između 1997. i 2012. – prva je potpuno digitalna generacija koja donosi velike promjene. Prema recentnim istraživanjima, generacija Z će u narednih godinu-dvije brojčano nadmašiti baby boomere – posebno na tržištu rada.

Boomeri (rođeni 1946.–1964.) danas imaju između 61 i 79 godina i mahom odlaze u mirovinu. A Z-ovci, odrasli uz YouTube, memove, lockdown i recesiju – preuzimaju stvari u svoje ruke.

„Vi mladi ponašate se kao da ste bogom dani, a nikad niste zasukali rukave“ – mantra je koja im se urezuje u svijest. I s razlogom ih iritira. Kako i ne bi, kada to govore upravo oni koji su ih odgajali, a sada im smetaju na putu jer nisu prošli iste muke kao njihovi prethodnici?

Možda je upravo zato generacija Z takva – jer je gledala svoje prethodnike i naučila kako želi drugačije gledati na život, rad, novac i korporacijsku kulturu.

Prema istim istraživanjima, čak 78 % pripadnika generacije Z vjeruje da je pokretanje vlastitog posla najbolji smjer za njihov život.

Svaka generacija oblikovana je okolnostima:

• Baby boomeri (1946.–1964.) – odrasli u vremenu ekonomskog napretka, razvili su predanost radu, lojalnost poslodavcu i potrebu za stabilnošću.
• Generacija X (1965.–1980.) – oblikovana krizama i političkim nestabilnostima, postala je skeptična prema autoritetima.
• Milenijci (1981.–1996.) – odrasli u doba digitalne revolucije i financijske krize, više teže balansu između poslovnog i privatnog života te vrijednosti slobode u radu.
• Generacija Z (1997.–2012.) – odrasla uz digitalne tehnologije, ali i u sjeni globalnih kriza, pandemije i nesigurnosti. Njihov pogled na svijet, posao i obitelj značajno se razlikuje.

Normalno je da u ovako složenom svijetu ne možemo otkrivati nove oceane, a da se ne usudimo pustiti obalu iz vida. Upravo to čini Z-generacija. Kritični su prema kapitalizmu, ali ga ne odbacuju. Žele njegovu reformu – model tzv. sigurnog kapitalizma – koji potiče rast, ali istodobno osigurava socijalne usluge (zdravstvo, obrazovanje, socijalna prava) te stavlja naglasak na etiku i održivost.

Nikad povezaniji, a nikad usamljeniji – nova lica usamljenosti nisu stariji, već mladi.
Digitalni svijet ne nudi pravu pomoć. Mladi danas provode manje vremena s drugima nego ikad prije. Ta „antidruštvena faza“ pogađa sve aspekte života. U svakodnevici ljudi sve češće ostaju sami – osobito mladi.

Zato je ključno istraživati što znači povezanost – i prestati je mjeriti brojem „lajkova“ i komentara. Povezanost je kvaliteta odnosa, a ne broj digitalnih impresija.

U doba pandemije učili smo o snazi zajednice. Vrijeme je da to znanje pretvorimo u praksu: okupljajmo se, razgovarajmo, stvarajmo prilike za susrete, posebno za mlade. Otvorimo temu usamljenosti generacije Z – glasno i hrabro.

Jer kad život okrene sve naopako – a upravo to čini – Z-generacija si postavlja „ludi“ cilj i kreće prema njemu. Korak po korak, bez odustajanja.

Snaga njihove aktivnosti nije u fizičkoj spremnosti, već u sustavnoj volji da mijenjaju svijet oko sebe. Tako nastaju najveće pobjede.

Podržimo ih.
Jer nije najvažnija tehnologija – već znanje.
A generacija Z ga itekako ima.

Branko Pavlović PS/SM