Čvrst u naumu poput hrvatskog krša iz kojega je ponikao, koji je oblikovao njegove vrijednosne sudove i nadahnuća, dosljedan svom životnom poslanju, u svojoj 96. godini, kad „ore posljednje brazde" svoje „životne njive" neumorni barba Dinko, uložio je golemi trud i obradovao nas je časteći knjigom, nekovsrsnim sveznadarom, Uspon i muke čovjeka.
U uvodu knjige on postavlja cilj; potaknuti svjetovne i duhovne vlasti da humanije vide čovjeka i više rade na ljudskom životu ogromne većine siromašnog i izgubljenog čovjeka i više rade na ljudskom životu ogromne većine siromašnog i izgubljenog čovječanstva, barem za bolji i pošteniji život čovjeka.
Brine ga činjenica da je suvremena obitelj u krizi, a na glinenoj pločici klinastim pismom je za prvih civilizacija zapisano: Obitelj je temelj države!
U ocjeni suvremenog stanja navodi riječi T. Dreisera: „Naša civilizacija je na srednjem stupnju razvitka. Više nije divlja jer se ne upravlja samo nagonom, a nije ni ljudska jer se ne upravlja samo razumom."
Dinko Tudor, najstariji pisac u Hrvatskoj (star je 96. godina) ne miri se s činjenicom da je golema većina napose mladih ljudi razočarana, da su mnogi u nevjerici da se išta u toj svakodnevnici može popraviti, a ako i može - od drugih očekuju dato učine umjesto njih. Naprotiv! Knjiga izlazi pred čitateljstvo upravo u vrijeme kad se u Hrvatskoj, zbog aktualnih poremećaja u opskrbi svjetske populacije hranom, pruža povijesna prigoda da radikalnom promjenom odnosa i smišljenim razvojem poljoprivrede osigura brz, siguran, stabilan, skladan i trajan, a gospodarski, ekološki i socijalno održiv razvoj i blagostanje u svom žiteljstvu.
Iz recenzije prof. dr. sc. Ferde Bašića
Izvor: www.manager.hr
