KAMILO ANTOLOVIĆ: „HRT - biti ili ne biti s marketingom“ ili zašto HRT-u oduzeti svekoliko oglašavanje
BLOG
Obzirom na aktualnu problematiku zlouporaba oglašavanja usmjerenog djeci, već napisanu temu bacam u koš (nadam se aktualizirati ju u nekom od narednih „izdanja“) te ponukan raspravom na HTV-u, ali i već podužom „javnom raspravom“ o tome trebali li HRT-u smanjiti minute za prodaju tzv. Marketinga, želja mi je „osvjetliti“ ovo pitanje; dakako i sinoćnja rasprava još me jednom uvjerila kako svi ljudi u Hrvatskoj zapravo znaju sve, a posebno o nogometu i marketingu.
HRT (Hrvatska radio televizija), javni je medij koji Zakonom o HRT-u ima pravo na svaki sat programa prodati vrijeme za oglašavanje u trajanju do 9 minuta - ta kvota se novim inicijativama zakonodavca smanjuje na 4 minute.
Činjenice za razumijevanje mjesta i uloge te perspektive HRT-a, a onda i rasprave o minutaži za oglašavanje, počivaju u nizu ključnih odrednica:
- - HRT je nacionalna radio-televizija, tzv. javni medij s dugogodišnjom tradicijom i neprijeporni medij od nacionalnog značaja. „Katedrala hrvatske kulture“, bez obzira na sve potrebe i značaj, ipak mora prihvaćati promjene tim više što živimo u vremenu bremenitom nedaćama, ali i globalnim trendovima.
- - HRT je javni medij (servis javnosti) kojeg je vlasnik država, čitaj vlast-čitaj politička većina (dakako ovdje nije namjera otvarati politička, pravna i ina pitanja koja zamagljuju činjenice) isto kao što je i „vlasnik“ drugih javnih servisa kao što su Vjesnik, HINA... sve ih i ne znam!
- - Vlasnik, u ovom slučaju država, kroz svoje organe vlasti, mora definirati svoje ciljeve tzv. misiju poduzeća (HRT-a) u ostvarivanju interesa zajednice u raznim područjima kulture, sporta, obrazovanja, znanosti...
- - Nakon što vlasnik definira ciljeve te osigura resurse (finacijske, prostorne, kadrovske...) za ostvarenje tih ciljeva, sam ili skupa s drugima, vrši izbor onog i onakvog managementa koji može pod datim uvjetima ostvariti te ciljeve.
Time HRT, kao javni servis, ima potporu vlasnika u dostatnim sredstvima (čitaj našim novcima od pretplate i/ili raznih poreza) za ostvarivanje svojih javnih ciljeva pa se logično nameće pitanje, treba li HRT-u opće dio prihoda od prodaje oglasnog vremena i drugih komunikacijskih resursa ukoliko on nije tržišni već javni subjekt?
1. HRT NEĆE MOĆI OSTVARIVATI SVOJU DRUŠTVENU ZADAĆU JAVNOG SERVISA!?
Ukoliko vlasnik, koji utvrđuje sadržaj i obuhvat javnog interesa, ocjenjuju da se raspoloživim resursima ne može ostvariti postavljena javna zadaća i ciljevi, uvijek može, po dobrom običaju - preko naše grbače, povećati ulaganja iz pretplate ili poreza. Dakako, HRT tada neće moći zapošljavati stotine zaposlenika samo na radiju, neće moći financirati treće razrednu domaću produkciju; mora spriječiti kriminal svih vrsta, a ne može ni finacirati sve one koji se sada sjajno koriste javnim (našim!) sredstvima!
Uostalom, pitanje je kako se i gdje koriste sredstva koja su došla na HRT kao novac građana - o tome najbolje zna management HRT-a, ali i drugi prihodi s osnova komunikacijskih resursa (samopromocije, sponzorstva, donatorstva...) da i ne spominjemo otpise potraživanja, PDV-a i drugo.
2. DOĆI ĆE DO BITNIH POREMEĆAJA MEDIJSKOG TRŽIŠTA TE RASTA CIJENA OGLAŠAVANJA?
HRT-u dakle, ne treba prihod od oglašavanja niti to na bilo koji način može štetiti njegovom poslovanju, jer u konačnici HRT ni do sada nije bio u poziciji ravnopravnog igrača na tržištu uzme li se u obzir da je većinu svojih prihoda ostvarivao pretplatom.
Pod pretpostavkom da sav novac iz oglašavanja i ide prema komercijalnim televizijama (što naravno apsolutno nije moguće) jedini parametar ulaganja i dalje će biti gledanost, u protivnom ulaganja oglašivača idu u druge medije. Dakako, država kroz cijenu koncesija, a i drugih nameta vraća dio sredstava od komercijalnih televizija-medija i vraća ih u zajednicu pa i HRT.
Iz izloženoga je razvidno da HRT, kao javni servis, ne može trošiti milijarde kuna niti zapošljavati tisuće zaposlenika, već dapače mora utvrditi svoju misiju i imati takav management koji u ograničenim uvjetima pa i s raspoloživim novčanim sredstvima može ostvariti društveni interes pri čemu je taj interes sam po sebi temeljni cilj, a ne gledanost ili prihod od oglašavanja!
Da zaključim; kao i do sada „sila Boga ne moli“ tj. aktualna politička većina oduzet će, smanjiti ili povećati prihod od oglašavanja HRT-a.
