Što može državna vlast učiniti kako bi poboljšala društveno i ekonomsko blagostanje? Ništa, tvrdi Murray N. Rothbard. Moć i tržište: država i gospodarstvo cjepivo je protiv i najblažeg iskušenja da se državu uključi u rješavanje bilo kojega društvenog ili ekonomskog problema. Knjiga je osnovni priručnik za potpuno demistificiranje mita državi.
Rothbardove su ideje možda najradikalnije u povijesti političke ekonomije. No na koji način one mogu biti uvjerljive? Što autor mora učiniti da bi potkrijepio svoja stajališta?
Evo što je Rothbard učinio. Sustavno je klasificirao sve oblike intervencije u tri tipa: autističnu, binarnu i triangularnu. Razmotrio je pogubne učinke intervencije unutar svake kategorije, i to je učinio precizno i pronicavo. Stručnjaci za slobodno tržište godinama su se nakon objavljivanja knjige koristili Rothbardovim uvidima i proširivali ih. No u ovoj je knjizi polazište za to.
Rothbard je u tome poput vrhunskoga građevinskog inspektora koji proučava zgradu države. Ciglu po ciglu, čavao po čavao, i na kraju otkriva da je građevina od temelja loša. Dojmljivo zdanje zapravo je kula od karata.
Ova je knjiga idealan odgovor ljudima koji kažu: “Volim slobodno tržište ali…“, a zatim se okreću zagovoru nekog oblika intervencije za koji vjeruju da može pomoći. Rothbard pokazuje suprotno, bez obzira na to o kojem je obliku riječ. I daje nam logiku kojom shvaćamo da svi oblici državne prisile dovode društvo u lošiji položaj.
Neka su od područja obrađenih u knjizi kontrola cijena, prisilni karteli, licencije, standardi kakvoće, standardi sigurnosti, carine, zakoni o dječjem radu, novačenje, naknade za vrijeme nezaposlenosti, poticanje zapošljavanje, zakoni o čuvanju prirode, zakoni o tržišnom natjecanju, patenti, komunalna poduzeća, javno područje, porezi na dohodak i dobit, porezi na kapitalnu dobit, porezi na imovinu, progresivni porezi, jedinstveni porez, državno vlasništvo, državna proizvodnja roba i usluga, svi oblici državne potrošnje.
Osim toga, Rothbard se detaljno bavi demantiranjem brojnih kritika funkcioniranja i rezultata slobodnog tržišta, što ih osobito upućuju zagovornici državnog upletanja u gospodarstvo. „Tržište ne rješava problem raspodjele“, „ne uspijeva postići jednakost ljudi“, „ne pruža sigurnost“, „potiče sebičnost“, „uzrokuje nezaposlenost“, samo su neke od kritika tržišta čija je neosnovanost dokazana u knjizi.
Izvor: www.ijf.hr
