Industrijsko se društvo proširilo i njegova je kronična neuravnoteženost postala planetarnom. Ušli smo u vrijeme za koje je znakovita činjenica da najveća poduzeća projektiraju sama sebe po mjeri svijeta. Žele biti globalna. Rast profita i vrijednosti dionica ostaju nedvojbeno hipnotičko središte njihova zanimanja, ali sve veću pozornost pridaju i stvaranju povoljnije slike o sebi u javnosti. U potrošačkome društvu sve se mora kupiti: voda, zdravlje, obrazovanje, pa i vlastiti izgled. Zašto bi ta prezentacija samoga sebe 'etičnog, pravednog i odgovornog', premda pod vlastitim zaštitnim znakom koji potrošačima nude velika planetarna poduzeća, trebala ostati izvan tržišta? S druge strane, mogu li tvrtke ostati odgovorne samo prema svojim dioničarima? Odgovor na ta pitanja nude rezultati sociološkog istraživanja koje je provedeno 2005. i 2006. godine u Milanu, a realizirali su ga zaposleni u multinacionalnim trgovačkim lancima Auchanu, Carrefouru, IperCoopu i u Esselungi. Ovdje se, polazeći od osobnih iskustava, pokušalo suočiti s onim što je zapisano u 'etičkim kodeksima' spomenutih tvrtki, s onim što su te tvrtke učinile u stvarnosti: kako su se odnosile prema radnicima, kupcima i dobavljačima, a kako prema okolišu i genski modificiranoj hrani.
Izvor: www.tim-press.hr
