DRAGO MUNJIZA: Trgovanje nadom

Svjedoci smo svakodnevnog “bombardiranja” u medijima i na webu makro i poslovnim analizama koje su u suštini nabrajanje činjenica i poluistina, a koje nas nakon čitanja nekoliko puta na dan u istom ili sličnom obliku ili većinom zbunjuju ili dovode u stanje apatije!
Posebice ako nismo samo promatrač stanja u Hrvatskoj I ne fokusiramo se samo na sadašnji trenutak. Da, potrebno je štedjeti, racionalizirati, povećavati prihode, preraspodijeliti sredstva i drugo.
Međutim, kako li od kuda krenuti, a da se istovremeno sačuva ravnoteža sistema? I da to na kraju ne ispadne obična demagogija ili farsa, kao nebrojeno puta u nedavnoj povijesti? Vjerojatno je potrebno smanjiti ignoriranje i nezainteresiranost, a postići povećanje nade I želju za sudjelovanjem prosječnog Hrvata!
Još uvijek su jednako bitni (posebice u medijima) i dojam i istina, ali protekom vremena činjenice postaju neumoljive, bez obzira na bilo kakav spin, a dojam gubi na važnosti.
Nadalje, Hrvatska treba novu dozu održivog optimizma, kako bi preboljela suočenje sa poraznim pokazateljima makroekonomskih trendova, depresivnim okruženjem u EU i regiji, te mobilizirala skrivene sinergijske potencijale koji postoje u svakom od nas, svakoj tvrtki i svakoj naciji.
Izbor je: održiva nada ili permanentna depresija. Izgubljeno je dosta vremena u ovoj generaciji, ili preciznije većina nas ima takav dojam i sada bi bilo dobro da pređemo preko toga gubitka kako bi se fokusirali na bitno: izrada scenarija i pripremu za neizvjesnu budućnost i okruženje. Kako će se snaći nova Vlada RH, od koje se mnogo očekuje? I da sankcionira “nestašluke” iz bivših vremena, i da zadrži socijalnu ravnotežu, i da poveća ulaganja u obrazovanje i mlade, i da potakne izvoz, i da potakne potrošnju, i da……I možda najvažnije, da pomogne prosječnome Hrvatu da se osjeća bolje u svojoj koži, bez obzira koje je imovinske, socijalne, regionalne, starosne ili političke pripadnosti. Da uspije potaknuti većinu građana da se barem malo promijene (npr. kupe državne obveznice ili plate više poreza) te prihvate činjenicu da je mandat od 4 godine veoma kratak period u ovakvom makroekonomskom ozračju u Europi za definitivno rješavanje svih nagomilanih izazova u RH. Da istovremeno uspije shvatiti da je u sličnom položaju većina vlada u ovome momentu, ali da im rezultati nisu isti, te da je pod velikim pritiskom bila gotovo svaka vlada koja je ikada djelovala na svijetu. Želim naglasiti da nabrajanje činjenica i trendova, bili oni čak i 100% točni, nisu rješenja nego kvalitetna podloga i analiza za odlučivanje i leadership. Informacije o skrivenim stavkama u neke tvrtke/ministarstva “baštini” velika većina direktora/ministara oduvijek, a informiranje javnosti o tome samo je kupovanje vremena, no bit je u izvlačenju maksimalnih sinergija postojećih resursa, posebice ljudskih.
A potaknuti ljude na promjene ( a ne samo tjerati na iste) i izbaciti ih iz letargije i kolotečine, je “umjetnost koja nema cijenu” (P.Drucker) koju mogu postići uspješni lideri (koje je Napoleon zvao “trgovcima nade”). Jer odsustvo nade i motiva, je dobar znak da je slom blizu.
Drago Munjiza, direktor
www.jakovviktor.com