Usporava rast BDP-a, u 2025. će se spustiti na 2,5%
BDP je u prvom kvartalu ove godine usporio rast na 2,9% godišnje (nakon 3,9% u 2024.) uslijed znatno sporijeg rasta osobne potrošnje, dok bi bez doprinosa potrošnje države (+5,8%) rast BDP-a bio bliži 1,5%.
Kupovna moć je rasla na snažnom realnom rastu plaća, zapošljavanju i potrošačkim kreditima, ali je rast potrošnje (+1,7%) ipak bio više nego tri puta niži nego lani, a prije svega pod utjecajem bojkota trgovina te kasnijeg Uskrsa. Investicije su prepolovile (na +4,5%) dinamiku rasta u odnosu na prošlu godinu, što odražava usporavanje građevinarstva s visoke baze i neizvjesnosti u vanjskom poslovnom okruženju (ne samo po pitanju trgovinskih tenzija već i iščekivanjima poduzetnika u pogledu deregulacije poslovanja u Europi).
Industrijska proizvodnja bilježi oporavak naročito u energetskom sektoru te dijelu kapitalnih dobara. Inozemna potražnja pogurala je rast robnog izvoza na čak 11,6% godišnje. Naime, uoči uvođenja američkih carina mnogi su europski izvoznici nastojali proknjižiti izvezenu robu po nižim carinama.
U drugom kvartalu i dalje očekujemo solidan realni rast BDP-a oko 2,5% s obzirom na to da osobna potrošnja i dalje ostaje oslonac rasta, potaknuta snažnim rastom plaća u javnom sektoru, boljom turističkom predsezonom, ubrzanjem rasta kredita tvrtkama i jačanjem građevinskih aktivnosti.
Stabilizacija u europskoj industriji na krilima ulaganja u obranu i infrastrukturu uz male pomake u deregulaciji poslovanja je dobrodošao poticaj za re-industrijalizaciju kontinenta, no u međuvremenu očekujemo negativni utjecaj carinskih ratova na rast europskog izvoza na razini jednog postotnog boda u naredne dvije godine. Zbog neizvjesnosti koju proizvode carine, očekuje se negativni utjecaj na investicije europskih ekonomija do dva postotna boda.
Procjene rasta BDP-a u 2025. godini smo blago snizili na 2,5% (s 2,7%) na temelju određenog pogoršanja izgleda rasta u euro području za oko 0,5 postotnih bodova, dok fiskalna ekspanzija, robusno tržište rada i graditeljstvo i dalje snažno podržavaju agregatnu potražnju. Hrvatska će u 2026. godini sve više dijeliti ekonomsku sudbinu euro područja u kojem analitičari kontinuirano ‘režu’ prognoze rasta BDP-a na svega 1,0% ili niže.
Procjenu rasta u 2026. godinu snizili smo na 2,5% s 3,0% zbog nepovoljnog utjecaja temeljnih globalnih trgovinskih politika, smanjenja fiskalnog impulsa te hlađenja tržišta rada. Iako investicije ostaju podržane rekordnim priljevom iz EU fondova na neto razini od 3,5% BDP-a godišnje te investicijama međunarodno-integriranih tvrtki u produktivnost, na privatne investicije nepovoljno djeluju lošiji realni uvjeti financiranja, neizvjesnost u okruženju te sporiji rast kredita tvrtkama.
Hrvatska mora ciljano privući investicije u djelatnosti koje stvaraju višu dodanu vrijednost. Alat za to je Zakon o poticanju ulaganja koji mora biti konkurentan i poticati ulaganja u istraživanje i razvoj, a to znači povećanje subvencija, delimitiranje iznosa potpore, daljnju deregulaciju te internacionalizaciju kroz lance vrijednosti.
Hrvatska u investicijama zaostaje za prosjekom EU te ekonomijama CEE regije. Reforma Zakona o poticanju ulaganja dobiva između ostalog na važnosti zbog uvođenja globalnog minimalnog poreza na dobit od 15% zbog kojeg sustav poreznih poticaja za ulaganja gubi smisao pa treba tražiti rješenja. Primjeri iz Poljske, Belgije i Irske pokazuju da je moguće izmijeniti postojeći domaći zakonodavni okvir tako da se poticaji preoblikuju u kvalificirane porezne kredite ili u sustave izravnih novčanih potpora uz kraće razdoblje refundacije, čime se osigurava da poticaji zadrže svoju inicijalnu svrhu, a i dalje budu u skladu i režimom EU.
Samo profitabilne tvrtke mogu snažno investirati u produktivnost i na održiv način dizati primanja zaposlenih. Suprotno uvriježenim stavovima u javnom prostoru, međunarodno-usporediva bruto profitabilnost naših tvrtki je, unatoč poboljšanju zadnjih godina, i dalje 25% niža od prosjeka CEE regije te čak 55% niža od prosjeka EU.
S obzirom na to da u idućim godinama očekujemo usporavanje rasta produktivnosti i to po stopi nižoj od prosjeka CEE regije, a da carinski ratovi dodatno podižu neizvjesnost, fokus ekonomske politike morao bi biti jačanje konkurentnosti privatnih tvrtki. Unutarnju devalvaciju treba nastaviti kroz porezno i administrativno rasterećenje poslovanja te konkurentnije cijene energenata za tvrtke.
HUP se snažno zalaže za manji porezni klin na srednje i više plaće odnosno da se porezni teret tih primanja izjednači s prosjekom CEE regije, niže parafiskalne namete, daljnju supstituciju prihoda od poreza na rad porezima na turistički najam, ali i širenje porezne baze i jednostavniji porezni sustav. Na razini 167% prosječne plaće (srednja razina primanja), Hrvatska je u periodu od 2021. do 2024. povećala porezni klin za 1,2 postotnih bodova (pb) na 43,5%, znatno više u odnosu na prosjek EU (+0,2 pb). Među zemljama koje su istodobno najviše smanjile porezni klin na toj relativnoj razini primanja ističu se susjedne Mađarska i Austrija (po -2,0 pb), Njemačka (-1,7 pb) te još Finska, Švedska i Portugal. Reformama na ponudbenoj strani valja olakšati investicije u energetske kapacitete, nastaviti fleksibilizaciju tržišta rada, proizvoda i usluga, uskladiti obrazovne programe s tržištem rada, restrukturirati državnu administraciju i poduzeća te olakšati uvjete poslovanja. PS/SM
