Razgovor s Upravnim odborom Foruma za slobodu odgoja o obrazovanju, društvenim promjenama i ulozi udruga: Hrvatska treba obrazovni sustav koji osnažuje učenike da postanu kritički misleći, empatični i aktivni građani

Upravni odbor Foruma za slobodu odgoja čine: dr. sc. Mladen Domazet, Institut za filozofiju; Institut za političku ekologiju; dr. sc. Tea Pavin Ivanec, Učiteljski fakultet; Lana Jurko, Mreža centara za obrazovne politike, Marija Roth, školska psihologinja i Davorka Pekišić, učiteljica razredne nastave. Povodom tridesete obljetnice djelovanja Foruma za slobodu odgoja, za medijska izdanja Business Media Groupe, Udruga.hr i Poslovni savjetnik, razgovaramo s članicama i članovima Upravnog odbora: dr. sc. Mladenom Domazetom i prof. Lanom Jurko te izvršnom direktoricom prof. Anom Munivranom. 

Višegodišnji angažman ove grupe pojedinaca u civilnom sektoru daje im jedinstvenu perspektivu o ulozi obrazovanja u društvenim promjenama. U intervjuu otvaramo teme koje su ključne za razumijevanje današnje uloge udruga u području obrazovanja, zdravstva i socijalnih usluga — sektora koji se sve češće oslanjaju na inicijative civilnog društva kao nositelje inovacija i promjena, i usluga podrške sektoru koje nedostaju. Skupina stručnjakinja i stručnjaka okupljenih u Forumu za slobodu odgoja s nama dijele uvide o tome kako udruge, često ispred institucija, oblikuju nove prakse i pristupe koje društvo treba.

Udruga.hr: Kako ste došli do angažmana u Foruma za slobodu odgoja i što vas je motiviralo za taj angažman?

Mladen: Ja sam zapravo stipendist Foruma još iz srednje škole. Nakon studija vratio sam se u Hrvatsku i priključio grupi znanstvenika koja je radila na pripremi obrazovne reforme. Početkom 21.st. obrazovne su reforme bile u modi, kao projiciranje boljeg života dovoljno daleko u budućnost, putem boljeg obrazovanja djece i mladih. Forum je tu također bio jedan od aktera i profesionalno smo se ponovno sreli. Kroz zajednički rad dugi niz godina došlo je i do angažmana u Upravnom odboru. 

Lana: Forum je dugogodišnja članica Mreže centara za obrazovne politike (NEPC) koju vodim. NEPC je međunarodna udruga organizacija civilnog društva koje se bave obrazovanjem, sa sjedištem u Hrvatskoj. Kroz zajednički rad na temama inkluzije, participacije i održivosti u obrazovanju imala sam prilike usko surađivati s Forumom i upoznati se s njihovim načinom rada. Naše dvije organizacije dijele vrijednosti i viziju obrazovanja pa me je to i motiviralo na ovaj angažman.

Ana: Kao psihologinji, 2009. godine nakon rada u zdravstvu i privatnom sektoru bio mi je veliki izazov pridružiti se Forumu i voditi Medijacijski centar u sklopu EU projekta “Možemo to riješiti”. Cilj nam je bio razvijati nove i pozitivne prakse rješavanja sukoba i prevencije nasilja u školama, putem medijacije. Ubrzo sam shvatila da je Forum poticajno i kreativno mjesto za rad gdje pojedinci mogu samostalno razvijati svoje ideje i primjenjivati ih u odgojno-obrazovnom sustavu. 

Udruga.hr: Kako vidite ulogu Foruma u hrvatskom društvu danas, nakon 30 godina postojanja? 

Mladen: Forum - za slobodu odgoja - danas u imenu i misiji nosi jasan podsjetnik na izvorna očekivanja koja je društvo imalo od odgoja i obrazovanja, ali i na opasnosti koje zloupotreba te univerzalne prisutnosti obrazovanja nosi. Danas to kao da ostaje samo podsjetnik jer nema dovoljno jake koalicije zabrinutih građana, institucija, civilnog društva i znanosti za ozbiljne pripreme za društvene izazove - poput primjerice klimatskih promjena i društvenog izrabljivanja. 

Forum ima znanje i vještine, ima sposobnost doprinijeti društvenoj organizaciji koja bi se oduprla ovim ozbiljnim društvenim izazovima, ali sam to ne može učiniti i trenutno ima ulogu podrške radnicama i radnicima obrazovnog sustava u održavanju dobrobiti u sustavu koji i dalje održava status quo. 

Lana: Forum je prepoznat među djelatnicima škola, širom Hrvatske, kao ključna organizacija koja im pruža profesionalnu podršku kroz visoko kvalitetne edukativne programe, seminare i radionice te ih osnažuje da budu aktivni sudionici nužnih promjena u sustavu. Otvara teme kojima se sustav ne bavi i razvija materijale koje im koriste u svakodnevnom radu, što im omogućava da budu u korak s vremenom u kojem živimo. 

Nažalost, Forumov doprinos i dalje nije dovoljno prepoznat i podržan od strane obrazovnih institucija i donositelja odluka.

Udruga.hr: Što znači sloboda u odgoju i obrazovanju u kontekstu današnjeg društva? 

Ana: Citirat ću rad Milana Polića pod naslovom “K filozofiji odgoja”, u kojem naglašava neraskidivu povezanost odgoja s obrazovanjem, slobodom i stvaralaštvom. 

Ističe da je “odgoj moguć samo kao stvaralačko sudjelovanje učenika i učitelja, pri čemu se oboje međusobno razvijaju i potvrđuju kao slobodna ljudska bića”. 

Također, upozorava na “opasnost manipulacije kada se odgoj pretvori u strogo isplaniran proces, čime se gubi njegova suštinska svrha i sloboda. Sloboda u fundamentalnom smislu čini bit čovjeka. Odricanje od slobode značilo bi gubitak bitka čovjeka, gubitak njegove čovječnosti.” 

U kontekstu današnjeg društva ovo je posebno važno, jer se čitav globalni svijet snažno kreće u smjeru sve veće kontrole i automatizacije, slavi se umjetna inteligencija i navješćuju vremena u kojem će strojevi zamijeniti učitelje. Kad znamo koliko je osjetljiv i složen proces odgoja i obrazovanja, jasno nam je da je ovo potpuno pogrešan smjer. Tehnologija u svijetu u kojem postoje ratovi, siromaštvo i iskorištavanje ne znači ama baš ništa. 

Mladen: Značila bi postaviti učiteljima - i kreatorima obrazovne politike -  prava pitanja o neposrednoj budućnosti, o pravdi za sve učenice u učionici i njihove buduće kolege iz zemalja Globalnog juga, o tehnologiji, prirodi i vlastitom tijelu. Na sva ta pitanja obrazovanje se pretvara da daje odgovor, sva ih negdje spominje, ali zapravo ne adresira onako kako učenici vide da su adresirana u društvu i okolišu u kojem žive. Koncentracija stakleničkih plinova raste, živi svijet se smanjuje, neke su im prijateljice i prijatelji obespravljeni iako navodno imamo opće blagostanje, tijelo im je svaki dan prisutno i glasno iako ga stalno pokušavaju ušutkati i potisnuti da bi spoznali ‘pravo stanje stvari’. U takvom kontekstu sloboda u odgoju i obrazovanju svela se na potrošački izbor, mogućnost odabira nekog izbornog sadržaja kada uvjeti - dosta slični kupovnoj moći, društvenom položaju, tehničkoj opremljenosti - dopuštaju. Nastavnici mogu ponekim dodatnim seminarom izdvojene teme učiniti aktualnim, dobiti osjećaj da doprinose malo boljem obrazovanju, ali bez ozbiljnog povezivanja u objedinjenu održivu i pravednu viziju. 

Udruga.hr: Mladene, na koji način filozofija, kao vaša matična disciplina, doprinosi vašem razumijevanju obrazovanja i društvenih promjena? 

Mladen: Nisam siguran da li bi mi aktivni filozofi u Hrvatskoj priznali filozofiju kao matičnu disciplinu. Ipak, kada radim s alatima i tekstovima iz filozofije koje sam stekao obrazovanjem ili pokupio uput u profesionalnom radu, uvijek se pitam o smislu nekog djelovanja, o organizaciji odgovora na to pitanje tako da ga i netko drugi može razumjeti (složila se ona ili ne) te o komunikaciji sa što većim brojem ljudi i organizacija oko postizanja minimalnih zajedničkih ciljeva. U gotovo svemu tome mislim da se filozofija i obrazovanje preklapaju - od smisla, preko kategorizacije objašnjenja i razumijevanja do zajedničke organizacije. Konkretnije, fascinira me raskorak između spoznaje o nastupajućem uništenju planete i obrazloženja kako i dalje baš moramo činiti skoro sve ovo što njemu vodi - između klimatskog kolapsa i kapitalističke ekonomije rasta. A obrazovanje je upravo taj društveni fenomen u kojem takav raskorak pažljivo gradimo, fasadiramo i “uspješno” usmjeravamo pogled u neku daleku sretnu budućnost. 

Udruga.hr: Kakvu ulogu imaju udruge poput Foruma u odnosu na državne institucije kad je riječ o obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi?

Lana: Udruge često identificiraju neadekvatni i ili neefikasni pristup izazovima u javnim sustavima te pružaju alternativna rješenja i pristupe koja mogu unaprijediti kvalitetu. Udruge često igraju važnu ulogu u zastupanju prava i interesa marginaliziranih skupina, potičući javnu raspravu i povećavajući svijest o važnim društvenim pitanjima. Njihova suradnja s državnim institucijama može dovesti do učinkovitijih politika i programa, dok istovremeno pridonosi jačanju civilnog društva. 

Udruga.hr: Zašto civilni sektor često preuzima inicijativu u područjima gdje javni sustavi stagniraju? 

Lana: Uloga civilnog sektora i jest da prepoznaje nedovoljni ili neadekvatni pristup na specifične izazove i probleme s kojima se suočava sustav te da upozori i djeluje u tom pravcu. U sporim, birokratiziranim sustavima takvih nedostataka je puno i potrebe su sve veće. Civilni sektor zbog svoje fleksibilnosti, inovativnosti, a i vođen je vrijednostima - brže reagira na te potrebe. 

Organizacije civilnog društva imaju tendenciju brže prilagodbe i implementacije novih rješenja. One predstavljaju glas građana, zagovaraju prava marginaliziranih skupina i donose svježe perspektive na društvene probleme. Pored toga, civilni sektor može mobilizirati volonterske resurse i pokrenuti zajednice, pružajući tako potrebnu podršku.

Udruga.hr: Mladene, kako vaše iskustvo s Instituta za filozofiju i Instituta za političku ekologiju oblikuje vaš rad u Forumu? I kako ocjenjujete povezanost obrazovanja i političke ekologije – gdje se ta dva područja susreću? 

Mladen: Uglavnom na pokušaju da se teme srodne ekologiji, odrastu i materijalističkoj smislenosti kolektivnog djelovanja pojave u programima Foruma. Ponekad podsjećam da možemo na održivost i pravednost ukazati i tamo gdje se na prvi pogled čine udaljenima. Zbog tog iskustva svjestan sam puno više i ograničenih dosega istraživačkih i visokoškolskih institucija te prekarne egzistencije organizacija civilnog društva pa ponekad susprežem i svoja i Forumova očekivanja od suradnji i tzv. projekata. Svjestan sam i blokade koju projektitis u oba sektora donosi stvarnom stvaralaštvu i stvarnom povećanju dobrobiti. Što se tiče povezanosti ovih područja rada, kad samo počnete skupljati otpad, recimo plastiku u okolišu oko škole, u nekoj maloj akciji za Dan planeta Zemlje - brzo uočite razlike u koncentraciji tog otpada u različitim naseljima ili kvartovima te u njegovim izvorima. Tada se susretnu politička ekologija - shvaćanje da upotreba okoliša nije jednaka za sve članove zajednice - i obrazovanje. Ali formalne povezanosti nema jer naši obrazovni programi i dalje uglavnom inzistiraju na odvajanju političkih, društvenih i ekoloških, prirodnih sadržaja. 

Udruga.hr: Lana, može li obrazovni sustav biti prostor za razvoj održivijeg i pravednijeg društva? Ako da, kako?

Lana: Obrazovni sustav može i mora biti prostor za razvoj održivijeg i pravednijeg društva. Ali da bi to bio mora odustati od nekih principa koji ga trenutno vode. Prvenstveno konstantnu kompeticiju koju namećemo djeci od prvog razreda, ako ne i ranije, kroz stalna testiranja, ocjenjivanja, natjecanja. U takvom okruženju teško je graditi zajednicu, a ona je nužna i za inkluziju i za održivost. 

Razvijanje socijalnih vještina poput empatije i suradnje, poticanje kritičkog razmišljanja i analitičkih vještina, uvažavanja različitosti, uključivanje učenika u lokalne projekte i volonterske aktivnosti samo su neki načini kojima možemo pridonijeti i osnažiti učenike da prepoznaju društvene nepravde i aktivno se uključuju u rad zajednice. 

Ne smijemo zanemariti niti povezanost s prirodom koju također možemo podržati u školi i važna je za razvoj ekološke pravde. A kao što je Mladen rekao, ključno je i povezivati društvene, ekološke i prirodne sadržaje. Povezivanjem različitih sadržaja omogućava se istraživanje kompleksnih društvenih i okolišnih pitanja, što potiče cjelovito razumijevanje i holistički pristup rješenjima. 

Udruga.hr: Kako vrednujete ulogu neformalnog obrazovanja i edukacijskih programa koje provodi Forum?

Ana: Forumovi programi prepoznaju učenike i nastavnike kao cjelovite osobe i potiču kulturu dijaloga, poštovanja i suradnje. Kroz radionice, mentorstva i podršku, Forum gradi kapacitete škola da budu zajednice učenja, a ne samo prijenosa znanja. Za škole, Forumovi programi predstavljaju i izvor inspiracije, stručne podrške i osjećaja da nisu sami u nastojanjima da obrazovanje učine humanijim i pravednijim. Otvaraju prostor za inovacije i nude konkretne alate koje mogu odmah primijeniti u svakodnevnom radu s učenicima. Evaluacije s Forumovih seminara i programa govore same za sebe - to su redovito vrlo visoko ocijenjeni programi koje stručnjaci i stručnjakinje u obrazovanju cijene i radno polaze.

Hrvatska treba obrazovni sustav koji osnažuje učenike da postanu kritički misleći, empatični i aktivni građani

Udruga.hr: Koje su ključne promjene koje biste voljeli vidjeti u hrvatskom obrazovnom sustavu?

Ana: Želimo vidjeti obrazovni sustav koji u središte stavlja čovjeka - dijete – njegovo dostojanstvo, glas i potencijal. 

Vjerujemo da Hrvatska treba obrazovni sustav koji osnažuje učenike da postanu kritički misleći, empatični i aktivni građani, sposobni suočiti se s izazovima 21. stoljeća. 

Ključne promjene koje bismo voljeli vidjeti uključuju: jačanje dobrobiti u školama te snažniju podršku školama od ostalih sustava koji brinu o djeci; podršku učiteljicama i nastavnicima kao ključnim nositeljima promjena te obrazovanje koje potiče ravnopravnost, uvažavanje različitosti i društvenu pravdu – umjesto reprodukcije nejednakosti, obrazovni sustav mora biti alat za njihovo smanjivanje. Naša vizija je obrazovni sustav kao prostor u kojem djeca i mladi uče živjeti zajedno, rješavati sukobe nenasilno, izražavati se slobodno i odgovorno, preuzimati odgovornost za vlastite postupke te razvijati svoj puni potencijal – bez obzira na okolnosti iz kojih dolaze.

Udruga.hr: Koje biste projekte ili inicijative Foruma izdvojili kao posebno važne u proteklom razdoblju?

Ana: U proteklom razdoblju Forum za slobodu odgoja proveo je niz inicijativa koje su ostavile snažan trag u školskim zajednicama i društvu u cjelini, no posebno bih istaknula one koje su doprinijele sustavnim promjenama i osnaživanju najranjivijih skupina. Ponosni smo na razvoj i provedbu programa “Možemo to riješiti”, koji učenike i nastavnike osposobljava za nenasilno rješavanje sukoba putem medijacije. Ovaj program pokazuje koliko djeca mogu biti aktivni kreatori pozitivnih promjena kada im se za to pruže znanje i prilika. Osim toga, tu je program “Škole podrške”, koji smo razvili u partnerstvu s UNICEF-om. Kroz ovaj program ulažemo u psihološku otpornost i dobrobit učenika i nastavnika, stvarajući podržavajuće školsko okruženje koje prepoznaje važnost emocionalne pismenosti i međusobnog razumijevanja. 

Na europskoj razini, istaknula bih naš rad na projektima koji se bave osnaživanjem djece i mladih za sudjelovanje u donošenju odluka, održivošću, promicanjem inkluzivnog obrazovanja zagovaranjem ravnopravnosti i prava djece i mladih – poput “LAW: Pravo u svakodnevici”, “ECOALITY: mladi za ekološku i rodnu pravednost” te “EDI GO: prakse jednakosti, različitosti i inkluzije unutar organizacija koje rade s mladima”. 

U konačnici, svi naši programi dijele istu viziju – obrazovanje kao alat za osobni rast, društvenu pravdu i demokratsko građanstvo. Upravo to, vjerujem, Forum čini prepoznatljivim i relevantnim partnerom u oblikovanju održivog i uključivog društva.

Udruga.hr: Što vam osobno daje nadu da se društvo može mijenjati nabolje kroz obrazovanje? 

Mladen: Činjenica da ima užitka i dobrovoljnog sudjelovanja u pohađanju i u radu u obrazovanju. Unatoč svemu - pa i Floydovoj pjesmi The Wall - u školskom učenju i stvaranju ima užitka, u nastavi ima nagrade i zadovoljstva onkraj nezadovoljavajuće plaće. 

Ana: Iako je situacija trenutno prilično zabrinjavajuća (sustav ne prati potrebe djece i mladih, a niti se inovira s obzirom na društvene promjene) i dalje postoji nada - zato i dalje radimo sve to što radimo. Godišnje imamo priliku raditi i družiti se s preko 1200 odgojno-obrazovnih radnica i radnika i uvjeriti se da u sustavu postoji velik broj predanih, posvećenih i kreativnih pojedinaca i pojedinki koje zaista čine veliku razliku u iskustvu djece tijekom odgoja i obrazovanja. Ponekad nam se čini da zaista nemaju prave saveznike na svojoj strani i da se osjećaju usamljeno i nezaštićeno, no na svakom našem događanju i edukaciji daju nam povratne informacije o tome koliko su im dragocjeni učenje, mentorstvo, podrška i dijeljenje iskustva. Također, sami glasovi djece i mladih, koji sudjeluju primjerice u našem natječaju Oboji svijet šarenim bojama ravnopravnosti, inspiriraju nas i pokazuju nam svu širinu njihovog pogleda na svijet, njihovu nadahnjujuću energiju i ideje koje dijele s nama. 

Udruga.hr: Koji su daljnji planovi Foruma?

Ana: Forum za slobodu odgoja nastavlja svoju misiju oblikovanja obrazovnog sustava koji je pravičan, inkluzivan i usmjeren na osobni razvoj svakog djeteta. 

Želimo osnažiti dobrobit djece i dječje participacije u obrazovanju, podržati ih da njihov glas dopre do onih koji mogu utjecati na promjene. I dalje ćemo biti podrška odgojno-obrazovnim radnicama i radnicima te ravnateljicama – nastavit ćemo ulagati u njihov razvoj i stručno usavršavanje. 

Pružat ćemo im alate za suočavanje s izazovima svakodnevnog rada i unaprjeđenje u emocionalnoj i socijalnoj podršci učenicima, kao i njihove građanske i metodičke kompetencije, ali i vještina upravljanja. Stvaranjem sigurne i podržavajuće atmosfere za učitelje i učenike te promicanjem nenasilnog rješavanja sukoba, kreativnosti i inovacija radimo na izgradnji obrazovnih zajednica koje stvaraju temelje za pravednije i ravnopravnije društvo. Zagovarat ćemo obrazovne politike koje uključuju svakog učenika, promiču ravnopravnost i aktiviraju građansku odgovornost među mladima. Promicat ćemo obrazovanje za svu djecu – smatramo da obrazovanje mora biti prostor u kojem svaki pojedinac, bez obzira na svoje socio-ekonomske, kulturne ili druge okolnosti, ima jednake mogućnosti za razvoj.

Za medijska izdanja Business Media Groupe razgovarao novinar mr.sc. Goran Jungvirth

(sm/ps)