Najnovije istraživanje otkriva: Hrvati emocionalno vezani za svoje automobile – možda i previše
Boltova anketa na društvenim mrežama otkrila je zabavnu, emotivnu i duhovitu stranu Hrvata – i našu duboku emocionalnu povezanost s limenim ljubimcima. Za mnoge Hrvate automobil nije samo prijevozno sredstvo – on ima karakter, identitet pa čak i ime.
Najnovije neformalno istraživanje Bolta pokazuje da čak 44,55% ispitanika svoj automobil vidi kao člana obitelji, dok ga 19,80% smatra prijateljem, a 6,93% ga uspoređuje s kućnim ljubimcem. S druge strane, samo 28,71% ispitanika automobil vidi isključivo kao objekt – sredstvo za prijevoz.To znači da više od 70% ispitanika automobilu pridaje emocionalnu vrijednost.
Više od 82% ispitanika daje nadimke svojim vozilima koji su sve osim obični. Nadimci proizlaze iz zajedničkih trenutaka, karakteristika, boje auta, kvarova pa čak i zajedničkih pustolovina. Manji dio ispitanika, njih 17,7% ipak nije dalo nadimak svom automobilu.
Čak 75% ispitanika automobilu pridaje ljudske karakteristike, uključujući i spol: 53% ih vidi kao “muško”, 22% kao “žensko”, dok 24% ističe da njihovo vozilo nema spol.
Top nadimci i priče:
Helga -jer je bublasta Suzuki S4, napravljena u Mađarskoj. Obožavam ju iako je vječito parkirana ispred zgrade i rijetko ju vozim jer radim u strogom centru grada gdje je i teško naći parking, a i skupo je.
Franjo - po Papi Franji koji me čuvao u svakoj vožnji.
Smokvica - ljeto je proveo ispod drveta smokve koje su se polijepile po njemu.
Salem - osmislile smo ga jer uvijek se voze vještice (ja i moje frendice) kao na metli.
Eden - jer automobil dolazi iz Belgije i po ljepoti (edenski vrt).
Paklena naranča - inspirirana bojom auta.
Žućko - jer je žut, nema klimu, ali ima dušu, ne može se zaključati.
Gutač novaca - ime koje govori sve.
Džani - no džani, no party.
Prdek - po kvaliteti i dedi čiji je bio.
Škodillac - spoj Škode i Cadillaca.
Najlegendarniji odgovor: Fićo kriminalac - jer je moj fićo zaista bio ukraden, potom ostavljen nasred ceste, a u konačnici i vraćen meni čime je postao još veći krimos.
Bijelko, Volvac, MaTwo, Golfulja, Tutić, Pasatlija, Leptirić, Munja, Megatron, Crna strijela, Zoe, DiDo – niz osobnih, duhovitih i kreativnih nadimaka koji odražavaju karakter i odnos vlasnika s vozilom.
Zašto osjećamo emocionalnu povezanost sa svojim automobilima?
Iako se davanje imena automobilu ili pripisivanje osobnosti može činiti bezazlenim, stručnjaci ističu kako takvo ponašanje odražava dublju kulturnu i psihološku povezanost koja može imati i neželjene posljedice. Automobili često simboliziraju slobodu, identitet i neovisnost, zbog čega ih je lako „humanizirati“ — no ovakav način razmišljanja može otežati prijelaz prema održivijem i učinkovitijem načinu života.
Stručnjak za potrošačku psihologiju, Ivar Soone, objašnjava: “Ljudi imaju tendenciju stvarati mnogo jaču emocionalnu vezu sa svojim automobilom nego s mnogim drugim fizičkim objektima te im čak pripisuju i ljudske kvalitete (tzv. personifikacija i imenovanje) iz raznih razloga. Automobil je vrlo skup predmet koji često služi i kao statusni simbol ili izraz identiteta i samodefinicije. Automobil je često više od pukog prijevoznog sredstva - psihološki, to je objekt putem kojeg ljudi traže slobodu, sigurnost i neovisnost. To je dugoročna investicija, pažljivo odabrana na temelju praktičnosti, estetike i sigurnosti. Tijekom procesa odabira i dugog razdoblja korištenja koje slijedi, osoba se „veže za automobil“. Emocionalna vezanost može proizaći i iz sjećanja i iskustava vezanih uz vozilo. Ako je vlasništvo automobila povezano s pozitivnim emocijama i sjećanjima, tada je korištenje automobila od samog početka vezano za osobni identitet i samodefiniciju. Sve to doprinosi snažnom i emocionalnom odnosu između osobe i njezina automobila - slično onome koji su ljudi nekada imali s konjima.”
Može li to biti problematično?
Ako je vaš automobil vaša „beba“, manje je vjerojatno da ćete zamisliti život bez njega. To ljude čini otpornima na promjene koje bi im mogle koristiti - poput preseljenja bliže poslu, smanjenja na jedno vozilo ili prelaska na hodanje i rješenja za dijeljenu mobilnost. Naša zaljubljenost u automobile preplavljuje urbani prostor. Privatni automobili zauzimaju većinu urbanog krajolika, što rezultira velikim zagušenjima i zagađenjem štetnim za ljude i okoliš. Emocionalna vezanost otežava odustajanje od vožnje ili razmatranje održivijih opcija poput javnog prijevoza, hodanja ili vožnje biciklom. Ako nam je zaista stalo do okoliša, moramo se malo manje brinuti o svojim vozilima. Kada netko svoj automobil vidi kao statusni simbol, želja za hvalisanjem može rezultirati i iracionalnim ponašanjem - poput inzistiranja na parkiranju na najvidljivijim mjestima. U nekim kvartovima to je već postala uobičajena pojava – tako su se i stanari nebodera na zagrebačkim Srednjacima pobunili zbog nepropisno parkiranih automobila koji ometaju prolaz hitnim službama. Naime, vlasnici vozila često bi uživali u kavici u obližnjem kafiću, ali uz obavezni pogled na svog limenog ljubimca parkiranog tik ispred. Zabrinuti za sigurnost svih stanara, odlučili su stati na kraj ovom sebičnom trendu i zatražili postavljanje rampe koja osigurava nesmetan prolaz vozilima hitne pomoći i vatrogascima.
Automobili nude lažni osjećaj slobode
Mislimo da nam naši automobili daju slobodu - ali oni nas također vežu za cijene goriva, prometne gužve, stres parkiranja i troškove osiguranja. Prava neovisnost zapravo može značiti da nam je automobil potreban manje, a ne više.
Jeste li previše vezani za svoj automobil?
Personalizacija vozila može biti zabavna, ali trebali bismo se zapitati: Je li imenovanje vašeg automobila i nazivanje ga prijateljem doista bezopasno? Ili je to znak da stroju dajemo previše emocionalne težine? Kako se automobilska kultura razvija, a klimatska kriza raste, možda je vrijeme da počnemo automobile doživljavati onakvima kakvi zaista jesu: praktični, korisni - ali u konačnici zamjenjivi svim ostalim dostupnim alternativama.
Boltova korisnica Ivana s osmijehom priča o svom Suzukiju, kojeg je od milja nazvala Helga. Iako većinu vremena mirno "odmara" ispred zgrade, Helga i dalje zauzima posebno mjesto u njenom srcu.
Zbog posla u strogom centru grada, vožnja autom postaje prava noćna mora – od gužvi, traženja parkinga do visokih cijena parkinga. Zato biram alternativne oblike prijevoza – ponekad tramvaj, a često i Bolt - objašnjava Ivana. Ipak, njihova povezanost nije upitna. „Helga i ja se najviše družimo tijekom produženih vikenda ili praznika, kada posjećujem roditelje izvan grada ili pak odlazim na ljetovanja i zimovanja. Ali gotovo svaki dan svratim do Helge – da je obiđem i provjerim je li sve u redu.“ - nadodala je Ivana.
PS/SM
