Sve se češće susrećemo s izjavom kako nakon razdoblja ratova za naftu stižu ratovi za pitku vodu. Ne moraju to nužno biti ratovi u klasičnom smislu – svijet ide putom na kojem i druge vrste pritisaka rezultiraju jednako: svakodnevno smo svjedoci kako resursi manjih i slabijih prelaze u vlasništvo moćnijih.
Iako plavi planet, Zemlja sa svim svojim vodenim resursima ipak od svih voda može računati samo na 2,5 posto, ostalo su slane vode morskih površina. U ostatku od tri posto 70 posto zarobljeno je (zasad) u ledenim površinama Arktika i Antarktike. Zemljanima za uporabu ostaje, dakle, 30 posto od onih 2,5 posto, ali u tih trideset posto toliko toga je već zagađeno, neupotrebljivo ili nedostupno.
Je li pitka voda za Hrvatsku prijetnja ili prilika – pita se Anđelko Brezovnjački u ovoj knjizi. Kao slabije nastanjena europska zemlja s bogatim i relativno čistim vodenim resursima Hrvatska je u prilici računati s vodom kao strateškim čimbenikom razvoja i ključnom točkom identiteta. Kako postići takvu sliku autor odgovara u knjizi vrlo znakovita podnaslova „Šest pitanja, četiri scenarija i dva komentara zbog čega je pitka voda najvažniji hrvatski prirodni resurs“.
